22.-GODIŠNJA MONIKA LJEVAR, ČASNA SESTRA RITA IZ GAJA

Stavila sam se na raspolaganje Bogu, Crkvi, zajednici i svim ljudima

03.09.2017. 08:52 | 2640 pregleda | Lifestyle

U današnje vrijeme potreba za duhovnim zvanjima je sve veća i izraženija, pa iako mladi rijetko odlučuju u potpunosti svoj život posvetiti Bogu i Crkvi, naselje Gaj se može pohvaliti da odnedavno ima časnu sestru.
Zasluga je to Monike Ljevar ili časne sestre Rite koja je u Đakovu 3. lipnja ove godine, završivši novicijat položila Prve svete zavijete u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa.

Piše:
Sezame.pr

Monika, ili sestra Rita je vrlo mlada, u listopadu će napuniti tek 23 godine. Osnovnu školu je završila u Poljani, srednju Poljoprivredno – prehrambenu školu, smjer agroturistički tehničar u Požegi, ali ističe kako je još u osnovnoj školi osjetila poziv da svoj život u potpunosti posveti Bogu.

Nadahnuta životima sv. Franjom i sv. Rite

- Kao dijete bila sam druželjubiva, vrlo nestašna, ako je čak trebalo i ratoborna, trebalo me se paziti vrlo budnim okom, da ne bih napravila nekakvu štetu.
Kao pripravnica za Prvu sv. Pričest radovala sam se misama zornicama, te svibanjskim i listopadskim pobožnostima, i tako sam u Crkvi naučila moliti krunicu. U osnovnoj i srednjoj školi bavila sam se raznim aktivnostima, plesala sam u folkloru, trenirala stolni tenis, ali je s vremenom to polako iščezavalo. Ono što me je i dalje najviše ispunjavalo je ministriranje. Poziv sam osjetila krajem sedmog razreda kada sam shvatila da uskoro treba donijeti odluku: „Gdje i što dalje?“ Kroz glavu mi je prošla misao da pođem u samostan, ali to je za mene tada bilo nešto nemoguće, jer nisam puno poznavala život redovnica. Za vrijeme zimskih praznika, na drugi dan Božića 2010. bila sam na sv. Misi u Donjem Čagliću, gdje je tada djelovala naša s. Mirela. Za vrijeme Pretvorbe molila sam u sebi: „Isuse, ako me stvarno zoveš da budem časna sestra, molim te, daj mi znak preko nje.“ Iskreno, nisam se nadala nikakvom znaku. Na kraju sv. Mise, sestra me pozvala k sebi i pitala me: „Monika, želiš li ti biti časna sestra?“ Te su me riječi iznenadile, a unatoč jasnom znaku, i dalje sam se opirala pozivu. Čak sam prestala moliti i ići na sv. Misu, ali nisam dugo izdržala. Privlačio me život sv. Franje, ponekad sam se čula sa s. Mirelom, dok s druge strane, u Požegi sam se upoznala i družila sa Milosrdnicama sv. Vinka i Klarisama. Nije bilo lako odlučiti se u koju družbu poći. Sjećam se da mi je s. Želimira, milosrdnica, čijim sam redovničkim životnim primjerom bila još više potaknuta da se posvetim Bogu rekla: „Monika, traži ono što Isus od tebe želi. Sve družbe su jedna obitelj, ne pripadaš ni nama ni  njima, nego svi smo Isusovi.“ Počela sam moliti devetnicu na nakanu slijediti Isusa kao sv. Franjo i Milosrdne sestre sv. Križa ili kao sv. Vinko i Milosrdnice sv. Vinka i na jednom klanjanju svećenik je rekao: „Zašto Bogu ne bismo rekli, Oče, kao sv. Franjo?“ Od toga trenutka izabrala sam sv. Franju i družbu Milosrdnih sestara sv. Križa. 2011. godine po prvi put, sa župom hodočastim u Đakovo i od tada sam u kontaktu sa kandidaticama i sestrama u Đakovu“, pojašnjava s. Rita. Dodaje da je kroz srednjoškolsko obrazovanje poziv sve više rastao i bio jasniji, sve do konačne odluke.

Časne sestre Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa su u prošlosti djelovale u župama u Pakracu i Lipiku, te su radile u bolnici Pakrac i u Lječilištu Lipik, a danas sestre djeluju još samo u župi Lipik.
- 16.8.2013. godine došla sam u samostan u Đakovo. Tada sam se osjećala poput ptića koji napušta svoje gnijezdo odabirući redovnički život kao put kojim želim poći. U kandidaturi me radovala zajednička molitva, otkrivanje i upoznavanje samostanskih prostora i sestara. 15.6.2014. s još četiri kandidatkinje započela sam postulat. Pouke i predavanja u vrijeme postulata približili su mi život i djelovanje sestara od prvih koraka Družbe i dolaska sestara u Đakovo i 3.6.2015. primljene smo u novicijat. Tijekom novicijata kroz molitvu, u radu, zajedništvu i susretima spoznala sam vrijednost u darivanju i predanju Bogu“, tvrdi s. Rita.

Život ispunjen molitvom

Odlazak u samostan značio je i odvajanje od obitelji, a Monika ne krije da majka Renata i otac Slađan u početku nisu bili zadovoljni Monikinim izborom, ali dodaje da su danas radosni i ponosni.
Svaki dan časne sestre Rite je ispunjen molitvom. - Molitva za mene znači nešto prirodno i potrebno mome biću, ona je za mene „oruđe“ kojim Bog nešto mijenja i dorađuje u meni. Osobito zajednička molitva Božanskog Časoslova. Sv. Misa mi je izvor snage za dan i za ono što me čeka. Nema ništa zahvalnije i ljepše nego svakodnevno moći sudjelovati u otajstvu Isusova Tijela koje se predaje za spas ljudi i Isusove Krvi koja se prolijeva za oproštenje grijeha, i tako u molitvu uključiti cijeli svijet.
Njen dan počinje ustajanjem u 5:30, potom je u 6 jutarnja molitva, pola sata kasnije je sveta misa te doručak. Nakon doručka slijedi razmatranje Evanđelja, a potom odrađuje razne poslove u samostanu sve do 11:45 kada je zajednička molitva Srednjeg Časa. Nakon toga ručak, vrijeme za odmor, a poslije podne slijedi čitanje duhovnog štiva ili po potrebi dovršavanje poslova u Zajednici. U 17:30 slijedi moljenje krunice, u 18 je večernja molitva, zatim večera i Pohod, odnosno vrijeme samostalne molitve. Prije počinka koji je oko 22 sata moli se i molitva povečerja.  Monika Ljevar, ili sestra Rita u jesen odlazi u Osijek na studij predškolskog odgoja, a nada se da će nakon 5 godina postati odgajateljica u vrtiću.
Ističe da je prije ove velike životne odluke puno istraživala pa je tako došla do podataka da su redovnička zvanja u njenoj obitelji časne sestre Miroslava Ljevar i Mirela Iličić, a Ljevari su dali i dva svećenika -  fra. Dragu i fra Duju.

Zahvaljujući njenom istraživanju saznali smo i da su u ovom kraju ranije djelovale još i s. M. Januarija (Katarina) Kondić iz Gaja, s. M.Teopista (Marija) Jurković iz Brekinske, s. Grata (Ana) Kovač iz Brekinske i s. Jolanta (Marija) Sigeti iz Gornjih Sređana, čija je obitelji kasnije živjela u Filipovcu.
- Sve sestre su pokojne i vjerujem da me Bog po njihovim molitvama pozvao u istu Družbu, kaže s. Rita.
Na kraju ističe kako u svom redovničkom životu smatram bitnim razlikovati dragocjeno od bezvrijednoga, molitvu i svijest da netko stoji uz nju, a to je zajednica.
- Želim živjeti po zavjetima jer osjećam da me Bog treba i poziva na jednu „širinu i dubinu“ u kojoj mogu djelovati kao sestra, te staviti se na raspolaganje Bogu, Crkvi, zajednici i svakom čovjeku. Želim biti posvećena svome Bogu, da bi iz bližega slijedila Krista, ne navezana za određenu obitelj ili ljude i biti u službi kraljevstva Božjeg i Crkve, te životom naviještati slavu budućeg vijeka. Za mene to znači imati više prostora za služenje širem krugu ljudi, ljubiti i darovati se još velikodušnije i nesebično, hraneći se Euharistijom i molitvom, zaključuje sestra Rita, Monika Ljevar iz Gaja.