Slavonsko kolinje i 1. čvarkijada
Slavonsko kolinje i 1. čvarkijada
ŽIVOT U NEW YORKU

Iz NEW YORKA: Teško je preživjeti i s 20.000 kuna mjesečno

06.08.2017. 14:17 | 2030 pregleda | Lifestyle

Uzmimo da ste učiteljica ili učitelj u osnovnoj ili srednjoj školi u New Yorku, svježe ste došli s fakulteta, "bakalar" ste bez iskustva. Vaša godišnja plaća bit će 54.000$, odnosno mjesečno 4.500$ što bi nakon odbijanja državnih i lokalnih poreza bilo oko 3.150$ ili oko 20.000 kuna mjesečno. Rekli bismo, dobra je to lova, no zašto ni s tim iznosom život u New Yorku nije lak pročitajte u nastavku.

Piše:
Marko Barčan

Država i Grad uzeli su svoje i od vaše bruto plaće uzeto vam je manje-više oko 30%, na višim iznosima plaće porezi idu i preko 40% i više posto. Ostalo vam je kako sam ranije napisao nešto više od 3 tisuće dolara i nije to mali iznos za nas u Hrvatskoj, a ipak u New Yorku bit će to na knap.

Kad pričamo o New Yorku i njegovim turističkim znamenitostima govorimo o Manhattanu, otoku na kojemu su smještene gotovo sve njujorške atrakcije, a život na njemu je skup. Cijene se razlikuju od kvarta do kvarta tako da je nemoguće reći neki univerzalan iznos najma stana. Usporedit ćemo zato u ovom tekstu, cijene i prilike na sjeveru i jugu Manhattana, kako je živjeti u Harlemu na sjeveru, a kako je živjeti u donjem dijelu Manhattana, u East Villageu, kvartu između Wall Streeta i Times Squarea, gdje dok tipkam ove tekstove uz degustaciju izvrsnog američkog craft piva, jedan pogled s terase mi puca na Empire State Building, a drugi na One Trade Center, najveću zgradu zapadne hemisfere koja je izgrađena na mjestu srušenih blizanaca 11. rujna 2001. godine.

Inače, ovdje kruži vic ili pošalica, kako je jedan turist, nazovimo ga po našoj prilici Mujo došao u Ameriku vidjeti predstavljanje novog Porschea 911. Na granici je rekao; "I come for new nine eleven", nakon čega je završio u zatvoru... U društvu novopridošlih imigranata ova šala izaziva obilje smijeha, nisam siguran koliko je ovaj crni humor prihvatljiv Amerikancima koji su oko 9/11 izgradili pravi memorial s obilje pijeteta, ali koji na kraju dana inkasira pozamašan iznos od turizma.

Stanarina u prosjeku pojede pola plaće

No vratimo se mi na životne prilike. Cijena najma većeg jednosobnog stana (u Hrvatskoj bi se to gledalo kao dvosobni) na sjeveru Manhattana u Harlemu, negdje oko 106. ulice gdje je sestra provela više godina je oko 2.000 dolara, a od režija uključena vam je voda, plin, smeće, pričuva, centralno grijanje dok plaćate jedino struju te interent i kabelsku tv što vas zajedno ispadne još oko 150$ na stanarinu. Za jednu učiteljicu izdvajati 2/3 za stanarinu bilo bi puno, pogotovo ako uzmemo ostale životne troškove, jer izdvojit ćete još mjesečno za podzemnu željeznicu 121$, za hranu kao i ostale troškove o čemu ćemo kasnije. Ako ste u paru, taj trošak se prepolovi i možemo reći da vas stanarina s režijama ispadne do polovice plaće. Ako ste solo, rekao bih da ćete morati ići živjeti još sjevernije, ili će biti potrebno preseliti u neku udaljeniju četvrt grada, ne na Manhattanu, već primjerice u Astoriju, Bronx ili Brooklyn...

Živite li nešto južnije kojih stotinjak blokova niže cijene najma se penju, pa je primjerice za jednosobni stan za koji se na 106. ulici izdvajalo 2.000$,  na 9. ulici, dakle gotovo stotinu blokova niže izdvaja 3.000$ što je razumljivo neprihvatljivo našoj učiteljici s početka priče. Od režijskih troškova sve je isto kao i u Harlemu no ovdje je znatno viši životni standard, drugačije su životne navike i kvalitetnija je ponuda. Dok su u Harlemu prevladavali fast food-ovi, jeftine "tržnice tipa" trgovine, nešto veći osjećaj nesigurnosti na ulici s obzirom na to da se kod Meksikanca i ostalih “južnjaka” zna vidjeti droge na ulicama, kvart kao East Village, ali bez iznimke tu spadaju i Soho, Tribeca i Greenwich Village koji se nalaze u okruženju obiluju velikom ponudom mini restorana i zanimljivih kafića, raznovrsnih dućana te je više organiziranih zabavnih događanja. Sve to prate i znatno više cijene nego na sjeveru, a viši standard samo deset kilometara niže stvorio si je i takve prilike i klijentelu.

Minimalna satnica blizu 10$

Minimalne plaće određene su cijenom rada po satu, a propisane su američkim, državnim te lokalnim zakonima što bi značilo otprilike da će sam SAD propisati minimalno 7,25$ po satu, a svaka država i grad dodatno može na ovaj iznos pripisati novi minimum. U New Yorku je ta satnica trenutno 9.7$ odnosno 60kn/sat uz aktualni tečaj 6,25kn/$, a plan je da kroz dvije godine do 2019. to ide na 15$ što će razumljivo podignuti dodatno cijene robe i usluga te standarda općenito. Trenutno, recimo i kako New York nije najskuplji grad za poslodavce, već država Washington i Massachusetts gdje je propisano da je minimalna satnica 11$ po satu. Gledano u New Yorku radi se o 400$ tjedno odnosno 1.600$ s čim je ovdje teško preživjeti.

Kultura napojnice 10-20%

U pravilu za ove iznose radi se o niže rangiranim poslovima, a posebno je to izraženo na restoranima i kafićima gdje poslodavci konobarima često znaju dati minimum budući da u Americi postoji izuzetno visoka kultura napojnice jer se smatra kako će vam gost ostaviti još do 20% od računa, a u slučaju ako nije baš zadovoljan napojnica ili "tip" iznosit će 10%. Čak vam se i zakonski, ako vas je grupa od 6 ljudi na računu može zaračunati napojnica 18% konobarima koju onda oni dobiju uz svoj minimalac na plaći. Iako zakon propisuje šest ljudi, zaračunat će oni i na jednoga kad vide da se radi o turistima koji nemaju kao Amerikanci razvijenu kulturu napojnice.

Zanimljivo je kako Amerikanci većinom plaćaju karticama, manje gotovinom, a kad nešto kupujete i vide novčanicu od 100$ vrlo nevoljko će vam je uzeti i promijeniti. Naime, istu je vrlo lako krivotvoriti iako je uz tu još uvijek staru važeću verziju, od 2013. godine u optjecaju nova dobro zaštićena no i prema njoj se ponašaju sumnjičavo. Više puta imao sam iskustva da ju osoba za blagajnom nema ovlasti promijeniti bez šefa koji nije prisutan, da ju jednostavno neće uzeti, a i primjerice niti aparati za podzemnu željeznicu iste ne primaju, odnosno najviša nomenklatura je 50$ iako nam je račun za dvije sedmodnevne neograničene karte bio 66$.

Prođemo li još malo po cijenama, recimo da je cijena američke kave s mlijekom od 3-5$ uz tečaj 6,25kn/USD bit će to od 18 do 31 kn, samo mlijeko u trgovinama pronaći ćete za oko 8 kn, uobičajeni kuhani obrok može se pojesti u prosjeku od 10-20$, iako je o svemu tome zbog velikih razlika u cijeni vrlo nezahvalno davati prosjeke jer primjerice jeli smo pizza cut za dolar, ali i za pet dolara. Odjeća u trgovinama koje tijekom cijele godine nude sniženja možemo reći da je dosta jeftina, tako se za pedesetak kuna može kupiti majica, stotinjak kuna za košulju, odijelo za kojih 700kn, a gotovo sve cijene iako nije pravilo iskazane bez poreza, pa to dodatno zna zbunjivati.

Zanimljivo je i kako se u New Yorku rješavaju gužve na okolnim autocestama oko grada. U procesu su micanja svih naplatnih kućica i sve se forsira da imaju tzv. E-ZPASS nešto kao naš ENC s kojeg vam se skida iznos cestarine. Nemate E-ZPASS, nema problema, kamerom se snimaju svi automobili pri prolasku kontrolnih točaka i na kućnu adresu vlasnika automobila šalje se račun.

Turističke atrakcije imaju svoju za naš hrvatski džep paprenu cijenu. Kruzing do Kipa slobode i Ellis Islanda košta 18,5$, a popeti se na Rockefeller centar, znameniti Top of The Rock s kojeg vam se pruža pogled na cijeli Manhattan košta 34$.  
Imali smo prilike pogledati i mjuzikl Chicago na nadaleko poznatom Broadwayu, a to će vas koštati 100$ po osobi. Za reći je i kako nas predstava uopće nije oduševila, mišljenja sam kako je ispod prosjeka iako se radi o klasiku i jednoj od najduže igranih predstava na poznatim kazališnim daskama u srcu Velike Jabuke, na Times Squareu gdje 24 sata možete osjetiti puls i blještavilo velegrada koji stanovnika ima kao dva put Hrvatska.