Slavonsko kolinje i 1. čvarkijada
Slavonsko kolinje i 1. čvarkijada
NEPOZNATO O POZNATOM

Pakračanin Zlatko Neumann – istaknuti hrvatski i europski arhitekt

23.07.2017. 13:31 | 1118 pregleda | Lifestyle

Kad netko spomene ime Zlatka Neumanna, malo je onih koji će znati da se radi o proslavljenom hrvatskom arhitektu, poznatom po racionalnim tlocrtima stambenih zgrada, a rođenom u Pakracu davne 1900. godine.

Piše:
Matija Kulhavi

Nakon završene osnovne škole u Pakracu, Zlatko Neumann odlazi u Zagreb, gdje pohađa Realnu gimnaziju, koju završava 1918. godine – istodobno kad završava i tadašnji Veliki rat, koji će kasnije biti poznat kao Prvi svjetski rat. Poslije mature odlazi u Beč, gdje se školuje na Visokoj tehničkoj školi, točnije na odjelu za graditeljstvo/visokogradnju.

U Beču upoznaje Adolfa Loosa, jednog od pionira moderne arhitekture, kod kojeg pohađa arhitektonski seminar te se zapošljava u Loosovom atelijeru kao crtač, a kasnije i suradnik na višebrojnim projektima. Neumann je diplomirao 1925. godine, a zatim odlazi u svoju domovinu, tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, na odsluženje vojnog roka. Već sljedeće godine, na Loosov poziv, odlazi raditi u Pariz gdje sudjeluje na izradi projekata za vile pjesnika i esejista, utemeljitelja dadaizma u Francuskoj, Tristana Tzara i proslavljene američko-francuske pjevačice, plesačice i glumice Josephine Baker.

Zlatko Neumann je sudjelovao na brojnim javnim natječajima i međunarodnim arhitektonskim izložbama, poput - Salon d'Automne u Parizu 1926. godine, izložbe u Londonu 1929. te u Berlinu na izložbi "Sturm" 1932. Na pariškom Salon d'Automne, Neumann je izložio svoj idejni projekt  Pantheona u Beogradu i to se smatra prvom međunarodnom prezentacijom hrvatske moderne arhitekture.

Krajem 1927. godine, Neumann se vraća u Beč, a nakon toga doseljava u Zagreb, gdje pokreće samostalnu projektantsku djelatnost. U svojem radu ostvario je niz zapaženih realizacija od kojih se neka ubrajaju u sam vrh hrvatske, ali i europske moderne arhitekture.

Drugi svjetski rat je na kratko prekinuo njegovu karijeru, a on je nekim čudom preživio zatočeništvo u koncentracijskim logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje je dospio zbog židovskog podrijetla, ali i kao ratni vojni zarobljenik kraljevske jugoslavenske vojske.

Nakon rata, Neumann je nastavio s projektantskom djelatnošću, a kasnije je obnašao važne dužnosti u Ministarstvu građevina tadašnje Narodne Republike Hrvatske te u Arhitektonsko projektnom zavodu.

Stambeni blokovi na Vrbiku, tvornica papira na Žitnjaku, stambene višekatnice u Martićevoj, osnovne škole (Vrbanićeva, Cvjetno naselje, Ferenčica, Laginjina, Borongaj, Folnegovićevo naselje), samo su neki od njegovih zagrebačkih projekata.

Od ostvarenih projekata izvan Zagreba, nama je najzanimljivija pregradnja Umobolnice u Pakracu (1929.) i izgradnja Hrvatskog doma (1936. – 1937.), a od neizvedenih projekata, svakako je zanimljiv nacrt izgradnje Dječje bolnice za kiruršku tuberkulozu u Lipiku (1929.), Infektivni paviljon Banovske bolnice u Pakracu (1930.) te regulacija središnjeg pakračkog trga.

Zlatko Neumann umro je u Zagrebu 1969. godine, a iza njega su ostala njegova arhitektonska djela, kao trajni spomen.