Challenger banner vertikalni
Challenger banner vertikalni
Challenger banner
LUZ KUZHNINI, POZNATI LIPIČKI PEKAR

Pekarstvo je težak posao, ali Lipik ne bih mijenjao ni za što

20.11.2016. 14:05 | 2422 pregleda | Gospodarstvo

Luz Kuzhnini, obrtnik i pekar iz Lipika ovogodišnji je dobitnik Godišnje nagrade Grada Lipika za razvoj malog obrta i poduzetništva, a ne krije kako mu ovo priznanje jako puno znači.

„Ne mogu vam reći koliko sam bio sretan taj dan, nema tih novaca koji bi mogli zamijeniti taj osjećaj kada sam primio nagradu. Jako je lijepo kada netko prepozna tvoj dugogodišnji rad, trud, ulaganje. Ja sam se integrirao u Lipik definitivno, ovdje se osjećam ugodno, lijepo mi je i ne bih Lipik mijenjao ni za što“, rekao je Luz Kuzhnini, Lipičanima poznatiji i kao Jozo.

Piše:
Sezame.pr

Rođen je i odrastao u Prizrenu, a u Pakrac je stigao 1988. godine. Zanimljivo je da Luz ne potječe iz pekarske obitelji. „Moj tata je radio u Njemačkoj i kao profesionalni kuhar je radio u bolnici, a mama je bila domaćica i nisu imali veze s pekarstvom. Za to zanimanje sam se zainteresirao kada sam došao u Pakrac i počeo raditi kod rođaka Joze koji je držao pekaru“, prisjeća se Luz.

10 godina „Pekare Lipik“

Godine 1996. odlučuje pokrenuti vlastiti obrt i otvara „Pekaru Lipik“. Najprije radi u unajmljenom prostoru, a potom kupuje kuću koja je u Domovinskom ratu jako oštećena. Luz tvrdi da je u takvim uvjetima bilo sve teže raditi, objekt koji je bio star gotovo stotinu godina je bilo vrlo teško održavati i odlučio se za radikalan potez – izgradnju novog objekta. „Sa izgradnjom novog objekta počeli smo 2013. godine i građevinske radove smo završili lani. Sada u novom objektu imamo na raspolaganju 570 četvornih metara prostora, od čega na lokal otpada više od 300. Za ovu veliku investiciju sam podigao kredit u HBOR-u i bio sam zadovoljan uvjetima. Uglavnom znamo i svjesni smo u što smo se upustili“, pojašnjava Luz.

„Pekara Lipik“ ima 4 zaposlena radnika, uz Jozu i suprugu Lizu. Povremeno, kada je potrebno pomaže im i 15-godišnji sin Paštrik, a Jozo i Liza imaju i 8-godišnju kćerku Antonelu.

Luz Kuzhnini ističe da je u odnosu na vrijeme kada je otvorio obrt, danas sve teže.

Najvažnija je kvaliteta

„Konkurencija je sve žešća, cijene repromaterijal rastu, a naše cijene su još uvijek niže, posebno ako se uspoređujemo s onima na moru. Ali mi se u toj borbi na tržištu oslanjamo prije svega na kvalitetu koja uvijek dođe do izražaja. Bilo bi dobro kada bi Lipik imao i više stanovnika i kada bi ljudi imali više novaca, ali i ovako smo zadovoljni. Obaveze prema radnicima i plaće isplaćujemo redovno, isto tako redovno podmirujemo obaveze po kreditu, a onda smo zadovoljni koliko god da ostane“, tvrdi Luz.

Uz veliku pekarnicu u središtu Lipika, „Pekara Lipik“ ima i prodajno mjesto u Poljani, opskrbljuju i Osnovnu školu „Lipik“, a rade i za trgovinu „PPK Bjelovar“. Luz kaže da je to dovoljno i optimalno u odnosu na kapacitete kojima raspolažu i nema u skoroj budućnosti plan širiti prodajnu mrežu, ali najavljuje kako mu je osnovni cilj završiti uređenje i opremanje pekarnice svim potrebnim strojevima. 

Uz nekoliko vrsta kruha, u asortimanu imaju i razne proizvode od lisnatih tijesta, peciva, bureke i slično. Luz i Liza dodaju kako uglavnom imaju stalne mušterije koje se vraćaju u njihovu pekarnicu, nema pravila koji je dan bolji, a koji slabiji za prodaju, a procjenjuju da dnevno kroz njihovu pekarnicu prođe između 150 i 200 kupaca.

U pekarstvu se mora puno raditi

Ističu da je pekarski posao vrlo zahtjevan i naporan, radni dan počinje u ponoć, a za radnike koji peku kruh završava u 8 ujutro. Prosječno dnevno naprave oko 300 komada kruha, međutim taj kruh je potrebno i razvoziti, prodavati na prodajnom mjestu, potrebno je sve očistiti i pripremiti za sljedeći dan tako da se radno vrijeme protegne i do popodneva.

Luz kaže da se, bez obzira na sve, stigne i odmoriti i naglašava da radi sa zadovoljstvom. „Od pekarstva se može pristojno živjeti, ali je potrebno puno raditi. Bilo je i teških vremena, problema s plaćanjem, ali sad sam zadovoljan jer smo sve to prebrodili. Moje je razmišljanje uvijek bilo: koliko radiš, toliko ćeš i imati“, zaključuje Luz Jozo Kuzhnini.