Mirisi Bozica generalni 2018
PREDAVANJE U MUZEJU GRADA PAKRACA

Prikazana povijest liječenja pacijenata pakračke Žute kuće

05.12.2018. 12:18 | 385 pregleda | Vijesti

U prostoru pakračkog gradskog Muzeja pred četrdesetak zainteresiranih Pakračana i Lipičana u utorak 4. prosinca održano je zanimljivo predavanje dr. sc. Jelene Seferović, pod nazivom „Pogled na povijest liječenja pacijenata pakračkog i stenjevačkog Zavoda za umobolne između dva svjetska rata iz kulturno – antropološke perspektive“. Dr. sc. Jelena Seferović obranila je doktorsku disertaciju (tema kulturna antropologija) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a inače je zaposlenica Filozofskog fakulteta u Ljubljani i trenutno radi unutar europskog istraživačkog projekta EIRENE koji se bavi analizom ženske svakodnevice u tranzicijskim razdobljima između dva svjetska rata u psihijatrijskim bolnicama. Odatle i zanimanje za nadaleko poznatu pakračku psihijatriju.

Piše:
Matija Kulhavi

U uvodnom dijelu predavanja prisutne je pozdravila ravnateljica Muzeja Grada Pakraca Jelena Hihlik, a zatim je dr. Seferović kazala kako je svoje istraživanje bazirala na povijestima bolesti žena i muškaraca koji su u periodu od 1919. do 1939. bili hospitalizirani na odijelu pakračke psihijatrije (Žuta kuća), ali i u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče (Stenjevec). U političko povijesnom kontekstu ovdje se radi o razdoblju između mirovne konferencije u Versaillesu, kad je na našim prostorima stvorena jedna sasvim nova država – Kraljevina SHS (Kraljevina Jugoslavija) pa sve do stvaranja Banovine Hrvatske i tzv. predvečerja II. Svjetskog rata. U sklopu svojeg istraživanja, dr. Seferović je analizirala časopise za psihologiju i psihijatriju iz tog vremena.

Građani su tijekom predavanja doznali da je postojala suradnja između pakračkog i stenjevačkog Zavoda za umobolne tako što su se potonji premještali na liječenje u Pakrac. Ono što je zajedničko i jednom i drugom Zavodu jest prostorna dislociranost s obzirom na gušće naseljena područja, a što je u pakračkom slučaju lako za predočiti s obzirom na to da se i danas taj prostor na neki način nalazi „na kraju grada“ s time da valja napomenuti kako se južni dio današnjeg Pakraca uglavnom izgrađuje tek početkom druge polovine prošlog stoljeća (stambene zgrade u današnjoj Ulici Matice hrvatske, zgrada „nove“ osnovne“ škole itd).

Isto tako je rečeno kako su ovakve ustanove bilo samodostatne, što znači da su imale vlastitu infrastrukturu i bile izolirane od lokalne zajednice. Umobolnice su bile lječilišta u pravom smislu riječi, ali i njegovališta za već kronične bolesnike. S obzirom na stupanj izraženosti simptoma psihičkih smetnji, tjelesnu nepokretnost i (ne)mogućnost kontrole fizioloških potreba pacijente se raspoređivalo na mirne, nemirne, čiste i nečiste.

U pakračkoj umobolnici provodila se radna terapija utemeljena na poljoprivrednim radovima na polju, krojačkoj radnji, vešeraju, pospremaju soba ili pomaganju u blagovaonici, a interesantan je podatak koji je predavačica iznijela u pogledu kontakata između pacijenata i njihovih srodnika. Naime zamijećen je manjak evidentiranih posjeta te pisane korespondencije u odnosu na Zavod u Stenjevcu, a što se pripisuje ondašnjoj slaboj prometnoj povezanosti, ali i svojevrsnoj (samo)stigmatizaciji koju su trpjele obitelji psihičkih bolesnika.

U najavi ovog predavanja smo već napomenuli kako je Bolnica za umobolne, tzv. „Žuta kuća“ izgrađena u Pakracu uz Kraljevsku zemaljsku javnu bolnicu 1910. godine, dok je sama psihijatrija djelovala od 1905. godine. Nakon što je neko vrijeme bila depandansa bolnice u Vrapču, sedamdesetih godina XX. stoljeća postala je dio Opće bolnice u Pakracu. U rujnu 1991. godine bolesnici su zbog opasnosti od stradanja u ratnim razaranjima iz te bolnice evakuirani i premješteni u druge hrvatske psihijatrijske bolnice, a nakon završetka rata u nju se bolesnici nisu vraćali. Evidentno je kako je ova ustanova dugo bila prisutna u životima stanovnika Pakraca i to je tema koja je slabo razrađena te smo ju dužni istražiti i predstaviti te nadopuniti novim spoznajama i podacima, kazala je ravnateljica Muzeja Jelena Hihlik pri kraju samog predavanja.